Položaj i ovlaštenja zakonskog zastupnika djeteta u bosanskohercegovačkom pravnom sistemu s osvrtom na evropsko i uporedno pravo

Amela Kečo

Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda je proklamovala globalnu spremnost za zaštitu prava djeteta i ujedno pokazala univerzalnu društvenu svijest o uvažavanju djece i njihovih prava. U središtu načela na kojima počivaju konvencijska prava djeteta je načelo najboljeg interesa djeteta koje zahtijeva da pri donošenju odluka, kao i u svakom drugom djelovanju koji se odnose na dijete, uvijek mora biti zadovoljen kriterij dobrobiti djeteta.

Standard najboljeg interesa djeteta mora biti poštovan ne samo u javnim ustanovama, institucijama i organima vlasti koja se bave djecom nego i u svim drugim područjima života prema Konvenciji: lična, obrazovna, društvena, kulturna, zdravstvena, socijalna, ekonomska i pravosudno-zaštitna.

Posmatrano sa aspekta pravosudno-zaštitnog područja, iako dijete ima pravnu sposobnost, koju stiče rođenjem, ono nema sposobnost da samostalno učestvuje u pravnom prometu, a samim time ni u parnici kao procesnopravnom odnosu, dakle nema parničnu sposobnost. Iz ovog razloga u njegovo ime i za njegov račun u parnici, kao i u pravnom prometu učestvuju roditelji u svojstvu zakonskog zastupnika, što u širem kontekstu čini dio sistema roditeljskog prava. Prava djeteta kao koncept predstavlja složen korpus prava, koji se temelji na konvencionalnoj primjeni prava djece i dužnosti zakonskog zastupnika. U odnosima roditelj i dijete, ta su prava i dužnosti međusobno komplementarni i proističu iz same prirode porodice, te je iz tog razloga najveći broj prava djeteta upravo vezan za porodicu. Dijete koje je iz bilo kojeg razloga nije pod roditeljskim staranjem, također mora imati zakonskog zastupnika. Savremeni pravni sistemi, ove posebne slučajeve djeteta lišenog roditeljskog staranja, povjeravaju organizovanoj ustanovi, jer porodica u funkcionalnom smislu ne može pružiti kvalitetnu i uspješnu podršku, čime je starateljstvo dobilo društveni karakter.

U bosanskohercegovačkom pravnom sistemu roditeljsko pravo i starateljstvo su regulisani porodičnim zakonodavstvom, zbog čega čine dio porodičnog prava. Iako je po svojoj pravnoj prirodi starateljstvo ustanova koja pripada porodičnom pravu, ipak u svojim osnovnim načelima sadrži građanskopravne i statusne elemente. Iz mnogobrojnih i složenih prava djeteta, proizilazi složen korpus obaveza i prava koji determinišu položaj zakonskog zastupnika djeteta. U ovom radu se obrađuje položaj i ovlaštenja zakonskog zastupnika djeteta, kroz prizmu načela najboljeg interesa djeteta u međunarodnim pravnim izvorima, pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini sa odgovarajućim prijedlozima de lege ferenda.