Proizvodnja hrane u zaštićenim zonama

Hanadija Omanović, Aida Šukalić

Osnovno pitanje koje se postavlja jeste: kako proizvesti dovoljno namirnica i krmnog bilja visoke kvalitete, a pri tome prirodu sačuvati od onečišćenja? U posljednjih četrdesetak godina poljoprivreda se preobrazila u jedan vid industrijske proizvodnje čiji je jedini cilj iz svakog polja ili životinje izvuci što više. Neracionalno koristeći fosilnu energiju i agrohemikalije, čovjek izaziva, s jedne strane, divljenje, a s druge zabrinutost, jer takav pristup poljoprivredi dovodi do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih resursa. S lica zemlje zauvijek nestaju brojne biljne i životinjske vrste.

Gledajući današnje tendencije razvoja poljoprivrede u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, dolazimo do saznanja o hitnoj potrebi za promjenom načina poljoprivredne proizvodnje. Nažalost, stimuliranje razvoja poljoprivrede i proizvodnje hrane skoro je potpuno napušteno, što je uzrokovalo stagnaciju i pad proizvodnje. Sada je potrebno preduzeti niz novih mjera, u skladu s razvojem nauke i tehnike u svijetu, kako bismo dostigli predratni nivo proizvodnje hrane, a zatim ga i značajno nadmašili.

Sve donedavno, uz konvencionalnu poljoprivredu, razvijao se jedan novi način poljoprivredne proizvodnje koji sve više dobija značaj u HNK. To je biološko-dinarska i ekološka poljoprivreda. Vrijednosti koje su od početka naglašavali različiti pokreti ekološke poljoprivrede danas dobivaju svoje pravo značenje. Analiza, praktična saznanja i rezultati postignuti na poljima i u vrtovima ukazuju da ovi pokreti mogu značajno pomoći pri donošenju odluka koje će odrediti smjer budućeg razvoja kantona.