Ženska književnost Austrije i zapadne Njemačke u kontekstu 1968. godine

Sandina Duraković

U eksplikaciji teme nastoji se precizirati termin „ženske književnosti“ te, pozivajući se na Rutu Eidukevičienę, naglašava se da ženska književnost razotkriva porodični život kao mjesto nastanka afektivnih preduvjeta za eksploataciju i potčinjavanje žena, koji se prenose i na ulogu žene u društvenom životu, a čiji joj je cilj pretvoriti je u subjekt u braku, porodici i društvu. Pri tome se istražuju i raskrinkavaju tabui i sve falocentrične strukture moći u kontekstu 1968. godine. Djela nastala u tom periodu stavljaju naglasak na književne prikaze ženske stvarnosti.

Ne samo da su ispitane i predstavljene pojedine dominantne slike žena – primjerice žena u smislu doma i porodice, najčešće u obliku lika majke – nego i druge slike koje su bile ukorijenjene u kulturnoj historiji. Povrh toga, međutim, žene-pisci uspjele su ukinuti tradicionalne tabue i mistifikacije, zamjenjujući ih s nemaskiranom podrškom i novim aspektima seksualnosti te problemima jezika. Tekstovi sadrže i redefiniciju majčinstva, tj. odlazak na posao, političku aktivnost, ljubav prema muškarcima, pa čak i prema drugim ženama.

U radu će se, između ostalog, ispitivati i središnje teme i stilovi pojedinih proznih radova, posebno onih koji su ostali primijećeni u javnosti, otkrivajući ujedno različite faze ženskog pisma u kontekstu političke situacije, ali i književnosti.