Pedagoški smisao heurističkog dijaloga
Mirsada Zukorlić, Muhamed Omerović
SUMMARY
Savremena škola zahtijeva primjenu savremenih didaktičkih sistema u nastavnom procesu. Obrazovanje usmjereno isključivo na prenošenje gotovih znanja, uz njegov monološki karakter, pokazuje se kao nedovoljno djelotvorno u savremenim obrazovnim okolnostima. Zbog toga dolazi do pojačanog naglaska na stvaralačkom aspektu obrazovanja, pri čemu se kroz interakciju s drugima razvija samorealizacija učenika. Dijalog se u tom kontekstu javlja kao ključni oblik komunikacije za stvaranje ličnosti kroz multikulturno i interaktivno obogaćivanje, za razliku od monologa kao jednosmjernog procesa prijenosa znanja u gotovom obliku.
Heuristički dijalog podrazumijeva dinamičan komunikativni proces u kojem se ostvaruje razmjena smisla i stavova među učesnicima, a prioritet se daje ličnosti učenika. Smisao heurističkog obrazovanja u značajnoj mjeri temelji se na dijaloškoj metodi zasnovanoj na unutrašnjim iskustvima učenika. Heuristička nastava se oslanja na vodeće principe razvijajuće nastave i kvalitativno se razlikuje od reproduktivne nastave, jer je usmjerena ne samo na razvoj učenika, već i na stalno preispitivanje i unapređenje samog obrazovnog procesa, uključujući razvoj sadržaja i metoda rada.
Sposobnost učenika da vodi heuristički dijalog povezana je s njegovom mogućnošću da razlikuje znanje od neznanja, definiše ciljeve vlastitog učenja, bira odgovarajuća obrazovna sredstva i provodi heurističku refleksiju. Kroz ovaj proces učenik postaje aktivan subjekt učenja koji upoređuje poznato i nepoznato, postojeće i novo znanje, čime razvija vlastiti stvaralački potencijal. Heuristička nastava se stoga bitno razlikuje od tradicionalne nastave u kojoj dominira odnos „neznanja i znanja“, pri čemu nastavnik prenosi znanje, a učenik ga pasivno usvaja.
U heurističkoj nastavi nastavnik i učenici zajedno proširuju količinu znanja, dok se neznanje ne posmatra kao praznina, već kao problemsko i refleksivno obilježje nastavnog procesa. Neznanje se shvata kao polazišna osnova za učenje i razvoj, a ne kao odsustvo znanja. Rad se završava razmatranjem osnovnih obilježja heurističke nastave, heurističkog dijaloga, heurističke refleksije i nestandardnih odgovora u procesu heurističkog učenja.
ABSTRACT
111410_275-278.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad