Povezanost inkluzivnosti škole i informatičke pismenosti učenika

Muamera Džafić, Mustafa Džafić

Inkluzivnost predstavlja pitanje društva u cjelini, a ne isključivo roditelja, škole ili obrazovnog sistema. Sva djeca imaju pravo na kvalitetno obrazovanje u okviru redovnih škola, bez obzira na spol, nacionalnu pripadnost, jezik ili socioekonomski status. Škole i vrtići trebaju se kontinuirano prilagođavati obrazovnim potrebama djece. Kako bi se inkluzivno djelovanje prema djeci u potpunosti ostvarilo, neophodno je smanjiti svakodnevne pritiske i prihvatiti savremena shvatanja inkluzivnog obrazovanja, koja poseban značaj pridaju identifikaciji, individualizaciji, rehabilitaciji i cjelokupnom odgojno-obrazovnom procesu u kojem učestvuje nastavnik.

Inkluzivnost osnovne škole odnosi se na cjelokupan odgojno-obrazovni proces, odnosno na obrazovanje sve djece i mladih, bez obzira na njihove individualne razlike. Inkluzivnost doprinosi stvaranju podržavajuće školske klime i uslova za kvalitetan odgojno-obrazovni rad kroz aktivno učešće svih aktera procesa: zaposlenika škole, školske uprave, nastavnika, učenika, roditelja, kao i šire lokalne zajednice. Inkluzivna škola doprinosi ravnopravnom uvažavanju učenika i zaposlenih, unapređenju školske kulture i prakse, smanjenju prepreka u učenju i učešću te kontinuiranom unapređenju kvaliteta škole.

Osposobljenost učenika za cjeloživotno učenje zavisi od više faktora, među kojima se posebno izdvajaju inkluzivnost škole, opremljenost školskog prostora, stručnost nastavnika i njihova osposobljenost za organizaciju procesa usvajanja znanja i iskustava, kao i jednak pristup svim učenicima. Rezultati ukazuju na postojanje snažne međuzavisnosti, pa čak i neodvojivosti, između inkluzivnosti škole i osposobljenosti učenika za informatičku pismenost.