Semantičko bogatstvo leksike orijentalnog porijekla u poeziji Abdulvehaba Ilhamije Žepčaka
Amela Bajrić
SUMMARY
Abdulvehab Ilhamija Žepčak ubraja se među najplodnije pjesnike i pisce starije bosanske alhamijado književnosti. Kroz svoju poeziju afirmirao je bosanski jezik, što nam je poslužilo kao podstrek za istraživanje i izdvajanje orijentalizama u Ilhamijinoj poeziji koji su se zadržali do danas, a i dalje su u aktivnoj upotrebi. Budući da je Ilhamija pisao i na turskom i arapskom jeziku, te da se alhamijado književnost u cjelini razvijala pod snažnim utjecajem klasičnih arapskih, perzijskih i osmanskih pjesnika, analiziran je korpus od četiri pjesme: „Džennet sara i duž kukka…“, „Poštuj Boga nemi u…“, „Bosnevî Ilahi – pobožna pjesma na bosanskom jeziku“ i „Čudan zaman nastade“. U cilju sveobuhvatnijeg sagledavanja prisustva orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga u navedenim pjesmama, posebna pažnja posvećena je arabizmima, koji se odlikuju visokom frekventnošću. Ovakva zastupljenost arabizama uslovljena je činjenicom da je arapski jezik u vrijeme Ilhamijinog stvaralaštva bio jezik vjere, a sam pjesnik pripadao je vjerskom krugu. Rad pruža uvid u semantičku analizu orijentalizama u odabranim pjesmama Abdulvehaba Ilhamije Žepčaka.
111332_Educa 17 (2024) - 83-87...
- 1.01 - Izvorni naučni rad
