Organizacijska klima kao prediktor stresa u organizacijskom kontekstu

Aldina Leto

Organizacijska klima predstavlja jedan od najvažnijih psihosocijalnih segmenata uspješnog funkcioniranja i razvoja organizacija. Iako se brojna istraživanja bave ovim pojmom i u literaturi postoje različite definicije, još uvijek ne postoji potpuna saglasnost oko njegovog konceptualnog određenja. Jednu od značajnih konceptualizacija ponudio je Sušanj (2005), prema kojoj su ključne dimenzije organizacijske klime podrška, inovacije, ciljevi i pravila. Ukoliko je organizacijska klima pozitivno procijenjena od strane zaposlenika, doprinosi njihovoj radnoj uspješnosti i produktivnosti, dok negativna percepcija klime može dovesti do povećanog stresa i smanjene efikasnosti na radnom mjestu.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postojanje povezanosti između organizacijske klime i stresa zaposlenika, kao i utvrditi koje dimenzije organizacijske klime predstavljaju značajne prediktore stresa na radu. Također je ispitano razlikuje li se nivo stresa zaposlenika u odnosu na vrstu organizacije. U istraživanju je učestvovalo 209 zaposlenika iz različitih organizacijskih jedinica javnog i privatnog sektora. Rezultati su pokazali statistički značajnu povezanost između organizacijske klime i stresa zaposlenika, pri čemu su podrška i ciljevi identificirani kao značajni prediktori stresa, dok inovacije i pravila nisu pokazale statističku značajnost. Također, nisu utvrđene statistički značajne razlike u nivou doživljenog stresa s obzirom na vrstu organizacije.