Razvoj uljenih medijuma kroz historiju slikarstva
Denita Kuštrić-Kurtić, Ira Skopljak-Viteškić
SUMMARY
Ovaj rad daje sažet i koncizan pregled razvoja uljenih medijuma kroz historiju slikarstva, prateći ključne prekretnice u sastavu, načinu proizvodnje i tehnikama rukovanja uljanim bojama. Počeci slikanja uljem vezuju se za flamansko slikarstvo 15. stoljeća, kada dolazi do postupnog odvajanja uljane tehnike od srednjovjekovne tempere na dasci.
U narednim stoljećima ulje postaje dominantna slikarska tehnika. Umjetnici visoke renesanse, poput Tiziana, razvijaju samostalno slikanje na platnu, dok barokni majstori, poput Rembrandta i Rubensa, unapređuju tehniku kroz bogatu teksturu, slojevitost i upotrebu impasta. Organizacija radionica i tehnološka usavršavanja omogućavaju paralelan rad na više slika i brže sušenje slojeva boje.
Industrijalizacija u 19. stoljeću donosi revoluciju u proizvodnji uljanih boja, naročito njihovim pakovanjem u tube, što značajno utiče na razvoj impresionizma i tehnike slikanja na otvorenom (plein air). U savremenom dobu dolazi do daljnjih inovacija u sastavu uljenih medijuma – uključujući smole, voskove i ubrzivače sušenja – čime se širi spektar izražajnih mogućnosti.
Razvoj uljanih medijuma direktno je oblikovao slikarsku tehnologiju, estetski izraz i metodologiju rada kroz historiju, ostavljajući snažan utjecaj na umjetnost u cjelini.
131243_Educa 17 (2024) - 229-2...
- 1.01 - Izvorni naučni rad
