Utjecaj sistema prediktora situacione efikasnosti košarkaša na kriterijsku varijablu ukupno provedenog vremena na parketu
Faris Varešlija
SUMMARY
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi da li postoji utjecaj sistema prediktora situacione efikasnosti vrhunskih košarkaša na kriterijsku varijablu ukupno provedenog vremena na parketu, tj. koji su to situacioni parametri koji diktiraju koliko će vremena jedan košarkaš provesti u igri. Istraživanje je provedeno na uzorku od dvanaest (12) košarkaških reprezentacija učesnica Olimpijskih igara 2012. godine u Londonu, gdje su ukupno bila 144 ispitanika/vrhunska košarkaša. Na analiziranom uzorku posmatrano je ukupno 17 varijabli za procjenu situacione efikasnosti. Regresionom analizom nastojali smo ispitati utjecaj situacione efikasnosti košarkaša kao prediktora na kriterijsku varijablu ukupno provedenog vremena na parketu. Analizom je utvrđeno da postoji povezanost prediktorskog sistema varijabli i kriterijske varijable na statistički značajnom nivou (p = 0,000) i da je koeficijent multiple korelacije veoma visok i iznosi R = 0,963. Prediktorski sistem varijabli, u objašnjenju ukupna varijanse kriterija, učestvuje sa 92,7%. Košarkaši će provoditi manje vremena na parketu ako loše šutiraju za 3 poena, odnosno imaju više neuspješnih šuteva i lošiji procenat za 3 poena, kao i igrači koji imaju više izgubljenih lopti. Jedan od ograničavajućih faktora jesu i napravljene lične greške, što je općepoznato s obzirom da su košarkaška pravila takva da igrač u toku utakmice može napraviti 5 ličnih grešaka, nakon čega mora napustiti igru. Ukoliko košarkaši imaju više skokova u odbrani, više osvojenih lopti i asistencija, imat će i veću minutažu.
144651_39-44.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad