Krivična odgovornost poslodavca za rad na crno u okviru tržišta rada

Nerma Čolaković–Prguda, Emina Hasanagić, Amna Mustafić Grebović

Tržište rada i socijalna politika predstavljaju jedan od najvećih izazova tranzicijskih zemalja u procesu evropskih integracija, a Bosna i Hercegovina se u tom kontekstu suočava sa izraženim problemima nezaposlenosti i neformalnog zapošljavanja. Složeno ustavno-pravno uređenje države, podjela nadležnosti između entiteta, kantona i Brčko distrikta, kao i fragmentiranost tržišta rada, značajno otežavaju kreiranje i provođenje jedinstvene politike zapošljavanja. Poseban problem predstavlja rad na crno, koji onemogućava realno sagledavanje stanja na tržištu rada, narušava socijalnu sigurnost radnika i umanjuje fiskalne prihode države. Neformalno zapošljavanje je naročito prisutno u sektorima građevinarstva, ugostiteljstva, poljoprivrede, trgovine i uslužnih djelatnosti, a najviše pogađa mlade, žene i niskokvalifikovane radnike. Radnici angažovani na crno ostaju izvan sistema radnopravne i socijalne zaštite, bez prava na zdravstveno i penzijsko osiguranje, plaćeno odsustvo i zaštitu u slučaju povrede na radu ili gubitka zaposlenja. Radno zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini, na entitetskom nivou i u Brčko distriktu, propisuje obavezu zaključenja ugovora o radu i prijave radnika na obavezne oblike socijalnog osiguranja, uz prekršajne sankcije za poslodavce koji krše ove obaveze. Iako rad na crno nije normiran kao posebno krivično djelo, određeni njegovi oblici sankcionišu se kroz krivična djela protiv radnih odnosa, naročito u slučajevima svjesnog uskraćivanja ili ograničavanja prava radnika. Poseban dio rada posvećen je krivičnopravnoj zaštiti prava radnika kroz analizu krivičnih djela protiv radnih odnosa u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. U tom smislu, razmatranje mogućnosti daljnjeg normativnog unapređenja, uključujući jačanje krivičnopravne reakcije, nameće se kao važan pravac u cilju unapređenja zaštite prava radnika i stabilnosti tržišta rada.