Vladavina prava i zaštita žrtava krivičnih djela u Bosni i Hercegovini – prijedlog mjera de lege ferenda

Marina M.Simović, Azra Adžajlić-Dedović

Bosna i Hercegovina je prema Ustavu Bosne i Hercegovine (Aneks 4. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini) demokratska i sekularna država. Sekularna, znači religija izvan državnih i javnih institucija, a demokratska da vlast pripada narodu. Vlast koja služi samo politikama, a ne narodu, ne samo da je urušavanje demokratije, već i zloupotreba moći i vlasti od onih koji bi trebali da “služe” narodu i omoguće zaštitu svih ustavom garantovanih ljudskih prava. Nažalost, upravo zaštita žrtava krivičnih djela u Bosni i Hercegovini najbolji je pokazatelj nerazvijenosti demokratije i neusklađenosti pravne regulative sa evropskom pravnom stečevinom i Ustavom Bosne i Hercegovine, ali i nesposobnosti vlasti u Bosni i Hercegovini da 30 godina nakon rata obezbijede jednaku zaštitu ljudskih prava i posebno pravnu zaštitu žrtava krivičnih djela. Osim toga, vladavina prava podrazumijeva jednakost u pravima i jednako postupanje sa svim građanima. U demokratskim društvima vlast bi trebala biti u “službi građana”, a pravosuđe “servis građana” ili “kuća pravde za sve obespravljene” a ne samo oštećene.

Autori analiziraju važeće zakonske odredbe o zaštiti oštećenih i ostvarivanje njihovog prava na naknadu štete u Bosni i Hercegovini radi izmjena krivičnog zakonodavstva i onemogućavanja da se oštećenim uskraćuje pravo na naknadu štete od države ubuduće, tako što se upućuju na ostvarivanje naknade štete od počinioca u posebnom građanskom postupku nakon okončanja krivičnog postupka, čime se oni sekundarno viktimiziraju i obespravljuju. Bolja i efikasnija zaštita žrtava krivičnih djela omogućava se, smatraju autori, kroz prijedlog mjera de lege ferenda i njihovo usvajanje, radi usklađivanja sa međunarodnim standardima. Polazna pretpostavka je da zakoni o krivičnom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini uskraćuju žrtvu u pravu na zaštitu, ali i na ostvarivanje naknade štete od države, tako što sa definicijom i pravima oštećenog, prema postojećoj pravnoj regulativi, proizvodi sekundarna viktimizacija žrtava krivičnih djela, ali i povreda prava na pravično postupanje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustava Bosne i Hercegovine.