Pravo djeteta – pacijenta na samoodređenje
Maja Čolaković
SUMMARY
Pravo djeteta – pacijenta na samoodređenje jedan je od vidova realizacije djetetovog prava na život i zdravlje i njegovog prava na izražavanje mišljenja o svim pitanjima koja se ga tiču. Pristup ovom problemu u komparativnom pravu nije ujednačen. U većini zemalja djeci je u određenom obimu priznato ovlaštenje da se izjasne o podvrgavanju zdravstvenom postupku, ali postoje i zemlje u kojima djecu u takvim slučajevima zastupaju njihovi roditelji, odnosno staratelji. U zakonodavstvu zemalja koje uređuju pravo djeteta – pacijenta na samoodređenje, kao uslov za stjecanje tog prava određeni su uzrast i zrelost djeteta.
Rješenje usvojeno u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu, odnosno zakonodavstvima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine pokazuje izvjesne nedostatke. Generalno govoreći, djetetu – pacijentu je pravo na samoodređenje priznato parcijalno, u ograničenom obimu, ili mu uopće nije priznato. To varira od zakona do zakona. Pritom je u zakonima koji ga normiraju, uzimajući kao kriterij djetetov uzrast i zrelost, taj uzrast među zakonima neusklađen, a djeci starijeg uzrasta samo izuzetno je priznato ovlaštenje da samostalno odluče o predloženom zdravstvenom postupku.
131433_180-210.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad
