Najbolji interes djeteta i pravo djeteta da živi sa roditeljima
Darko Radić
SUMMARY
U cilju obezbjeđenja efikasne pravne zaštite prava djeteta, u modernim porodičnim zakonodavstvima posebno se vodi računa o normiranju i primjeni pravnog standarda najboljeg interesa djeteta, koji je utvrđen Konvencijom o pravima djeteta i promovisan univerzalnošću ratifikacije ovog međunarodnog akta. Pravni standard najbolji interes djeteta podrazumijeva da su u svim aktivnostima koje se tiču djeteta od primarnog značaja interesi djeteta, bez obzira na to koji organi postupaju kao nadležni. Ispunjavanje ove obaveze iz Konvencije, odnosno konkretizacija najboljeg interesa djeteta i njegova dosljedna primjena kroz različite pravne institute predstavlja vrlo kompleksno pitanje, kako zbog zakonodavnog pristupa, tako zbog tumačenja odnosno utvrđivanja njegovog sadržaja. U tom smislu, autor u ovom radu razmatra odnos pravnog standarda najboljeg interesa djeteta i prava djeteta da živi sa svojim roditeljima, sa aspekta zakonodavstva Republike Srpske, uvažavajući istovremeno relevantna zakonska rješenja u pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Autor preispituje da li u pozitivnopravnoj regulativi postoje nedostaci u primjeni standarda najboljeg interesa djeteta prilikom regulisanja roditeljskopravnih odnosa, odnosno istražuje kako unaprijediti neka od rješenja u smislu postizanja efikasnije i kvalitetnije zaštite prava i interesa djeteta. Posebna pažnja posvećena je utvrđivanju razloga, odnosno kriterijuma na osnovu kojih se može ograničiti pravo djeteta da živi sa svojim roditeljima i definisanju nadležnosti organa koji donose odluku o ovom važnom pitanju. Istražujući ove probleme, autor iznosi argumente koji upućuju na zaključak da pozitivnopravna rješenja u Republici Srpskoj nisu sasvim usklađena sa Konvencijom i da je, sljedstveno tome, neophodno reformisati relevantne porodičnopravne propise u Republici Srpskoj.
140026_100-113.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad
