Metode mjerenja radona u životnoj sredini
Feriz Adrović, Zejnil Trešnjo
SUMMARY
Detekcija radona u svim ambijentalnim sredinama, kao i prospekcija njegovih produkata raspada, zauzimaju centralno mjesto pri određivanju nivoa prirodne radioaktivnosti. Na osnovu tih mjerenja računaju se godišnje doze zračenja kojem je izloženo stanovništvo. Izlaganje visokim koncentracijama usljed udisanja gasa radona, kao i unošenje velikih koncentracija aerosola kratkoživećih produkata raspada radona, dovodi do ozračivanja prvenstveno organa za disanje, što može prouzrokovati rak pluća (radon je svrstan u kancerogene supstancije klase I). Smatra se da je radon, poslije pušenja, drugi najveći uzrok kancera pluća. Zato se posljednjih godina u svijetu posvećuje posebna pažnja mjerenju koncentracije radona u vazduhu stambenih i radnih prostora. Imajući u vidu stepen doprinosa gasa radona i njegovih produkata raspada ukupnom radiološkom opterećenju okoliša, centralno mjesto u istraživanjima prirodne radioaktivnosti zauzima istraživanje koncentracije aktivnosti radona. U ovom radu opisane su najčešće korištene metode za određivanje koncentracije aktivnosti radona u životnoj sredini.
ABSTRACT
104652_21-28.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad
