Serijske publikacije (ISSN)

Gospel muzika

U ovom radu riječ je o gospelu (engl. gospel), čiji naziv potiče od spajanja dviju riječi: „God“ i „spell“, što se prevodi kao „Bog govori“. Izraz se pojavio krajem 1930-ih godina i označavao je specifičnu vrstu vjerskih pjesama Afroamerikanaca u Sjedinjenim Američkim Državama, koje su se izvodile u crkvama, ali i pred publikom. Umjetnost gospela bila je jedna od prvih afroameričkih kulturnih manifestacija koju je zapazila i počela cijeniti bijela publika, što je dovelo do toga da danas gospel izvode vrlo različite skupine.

Zanimljivo je da u afroameričkoj umjetnosti postoje dvije potpuno odvojene tendencije izvođenja tema negro-spirituala: europski pristup (belcanto), predstavljen primjerice Marion Anderson, te zborski pristup koji se odlikuje ritamskim i ekspresivnim osobinama bliskim jazzu. Posebno je zanimljiv ovaj drugi pristup, koji je nastao iz tradicije svetih transava (holy rollers), a karakterizira ga težnja ka paroksizmu, pa čak i histeriji, ostvarena putem efekata melodijskog ponavljanja.

Cilj istraživanja je prikazati gospel muziku kroz njenu historiju, od vremena ropstva, kada su protestantski i katolički misionari afroameričke preobraćenike učili pjevati veslijevske i metodističke himne koje su postale sastavni dio repertoara negro-spirituala, te objasniti njenu današnju pojavnost i interes za ovu vrstu muzike u svijetu i kod nas, u skladu s dostupnom literaturom.

---

150951_159-174.pdf