Evaluacija rada učenika s razvojnim teškoćama
Anida Sadiković
SUMMARY
Evaluacija učeničkog rada predstavlja složen i višedimenzionalan proces kojim se utvrđuje nivo ostvarenih obrazovnih postignuća u savladavanju nastavnih sadržaja. Praćenje, provjera i testiranje sastavni su dijelovi nastavnog procesa, a njihov je cilj prikupljanje različitih pokazatelja učeničkog rada kako bi se omogućila što objektivnija procjena postignuća. Kada je riječ o vrednovanju rada učenika s razvojnim teškoćama, nastavnici se suočavaju s dodatnim izazovima, nedoumicama i profesionalnim odgovornostima.
Numeričko ocjenjivanje predstavlja jedan od tradicionalnih oblika vrednovanja, ali se njegov kredibilitet često dovodi u pitanje, budući da se uglavnom fokusira na krajnje ishode učenja, zanemarujući individualni napredak, trud i specifične obrazovne mogućnosti učenika s razvojnim teškoćama. Iz tog razloga, u radu se poseban akcenat stavlja na deskriptivnu procjenu kao oblik vrednovanja koji omogućava cjelovitiji uvid u postignuća, napredovanje i potencijale učenika.
Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva nastavnika u procesu vrednovanja rada učenika s razvojnim teškoćama, s posebnim osvrtom na primjenu deskriptivne procjene. Rezultati ukazuju na stav nastavnika da deskriptivna procjena pruža kvalitetnije i sadržajnije informacije o postignućima učenika s razvojnim teškoćama u odnosu na isključivo numeričko ocjenjivanje. Zaključuje se da se evaluacija i deskriptivno vrednovanje učenika s razvojnim teškoćama u praksi provode neujednačeno, usljed primjene različitih kriterija među nastavnicima. U cilju unapređenja teorije i školske prakse, ističe se potreba za jasnijim i preciznijim definisanjem zakonskih i pedagoških smjernica koje se odnose na vrednovanje rada učenika s razvojnim teškoćama.
ABSTRACT
134548_147-151.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad