Presuda Evropskog suda za ljudska prava Zorica Jovanović v. Serbia: kakve obaveze slede?*
Marija Draškić
SUMMARY
Autorka članka detaljno prikazuje i kritički komentariše presudu Evropskog suda za ljudska prava Zorica Jovanović protiv Srbije, u kojoj je Sud utvrdio povredu prava na poštovanje porodičnog života podnositeljke predstavke, zbog toga što joj tužena država Srbija „u kontinuitetu nije pružala pouzdane informacije o sudbini njenog sina. Radi se, naime, o jednom od slučajeva tzv. „nestalih beba“, a zapravo o roditeljima koji organizovano u javnosti iznose navode o tome da nisu dobili potpunu dokumentaciju o smrti njihove dece koja su umrla u bolnici ubrzo nakon rođenja. Sud je obavezao državu Srbiju da podnositeljki predstavke isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000 evra, ali i da „preduzme sve odgovarajuće mere, po mogućstvu putem lex specialis-a, kako bi se osiguralo uspostavljanje mehanizma sa ciljem obezbeđenja pojedinačnog obeštećenja svim roditeljima u situaciji kao što je ili koja je dovoljno slična situaciji podnositeljke predstavke.“ To je značilo da Srbija mora da donese poseban zakon na osnovu koga će biti razmotreni svi sporni slučajevi u roku od godinu dana od donošenja pravnosnažne presude. Takav zakon načelno još uvek nije donet; za sada postoji Nacrt Zakona koji se nalazi na javnoj raspravi i za koji autorka smatra da na zadovoljavajući način izlazi u susret zahtevima iz presude Zorica Jovanović protiv Srbije.
144623_29-46.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad