UN konvencija o pravima djeteta i njezini protokoli s posebnim osvrtom na zaštitu imovinskih prava i interesa djeteta

Larisa Velić, Enis Omerović

Historijat međunarodnopravne zaštite djeteta karakterističan je po posebnim međunarodnim dokumentima, od Ženevske deklaracije o pravima djeteta iz 1924., prve Deklaracije o pravima djeteta iz 1948., druge Deklaracije o pravima djeteta iz 1959., preko travaux préparatoires Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 1989. Prava djeteta s jedne i obaveze strana potpisnica međunarodnih ugovora s druge, upotpunjavaju su fakultativnim protokolima uz Konvenciju: Prvi: o uključivanju djece u oružani sukob iz 2000. (Ugovor o djetetu vojniku), Drugi: o prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji iz iste godine, ali i Treći: o postupku povodom pritužbi iz 2011. Bosna i Hercegovina je preuzela obaveze iz Konvencije notifikacijom o sukcesiji iz 1993., iz prva dva fakultativna protokola 2002., odnosno 2003., dok je Treći fakultativni protokol potpisala 2017., a ratificirala 2018. U prvome dijelu rada naglasak je, između ostaloga, na potonjem protokolu uz Konvenciju koji uvodi određene novine u smislu međunarodnoga mehanizma nadzora i kontrole nad izvršavanjem obaveza od strana ugovornica, što bi posljedično tome vjerovatno trebalo značiti kvalitetnije poštivanje prava djeteta.

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta je napravila preokret u pogledu položaja djeteta u društvu, njegovih prava i interesa, te osigurala djetetu zaštitu ličnih, ali i imovinskih prava. U drugome dijelu raspravljamo upravo o imovinskim pravima i interesima djeteta, te o mehanizmima njihove zaštite. Imovinska prava su zaštićena ne samo zakonima, već i Ustavom Bosne i Hercegovine te Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950.