Zaštita ličnih prava djeteta u bosanskohercegovačkom pravu kao preduslov zaštite porodice

Huseinspahić Ajdin

Male i autarhične društvene zajednice unutar kojih su ljudi bili usmjereni isključivo jedni na druge u prošlosti su zahtijevale jedan zatvoreniji koncept normativne regulacije, a koji je polazio od karaktera samih unutarporodičnih odnosa, što najjasnije možemo uočiti na primjeru agnatske rimske porodice koji se bazično svodio na relaciju pater familias-filii familias. Djeca su bila u središtu tih odnosa, a njihova normiranost je bila gotovo pa zanemariva. Njihov status je uveliko predodređivao status same rimske porodice, a time i društva u cjelini. Postepenim razvojem društva i proizvodnih odnosa došlo je i do razvoja pravne regulacije unutar same rimske porodice, a što se, neupitno je, dodatno reflektovalo i na karakter unutarporodičnih odnosa. Vremenom su porodični odnosi bivali sve normiraniji, ali bez obzira na sve te promjene porodica je zadržavala svoju primarno reproduktivno-generacijsku ulogu, a što će vremenom biti promijenjeno. U radu ćemo se, s obzirom na specifičnost razvoja porodice i koncepta ljudskih prava detaljnije fokusirati na lična prava djeteta. Shodno pozitivno-pravnom poretku u BiH korpus ličnih prava djeteta je dosta široko postavljen, dok ćemo se mi u ovom radu fokusirati samo na pravo djeteta na očuvanje i identitet djeteta te pravo djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zanemarivanja i zlostavljanja. Analizom stepena zaštite navedenih ličnih prava djeteta u BiH, a u skladu s međunarodnim dokumentima ukazat ćemo na potencijalno žarišne tačke koje prijete ugrožavanju ličnih prava djece, a samim time i porodice, odnosno društva u cjelosti kako u sadašnjosti tako i u bliskoj budućnosti.