Već pojavom ready-madea 1910-ih (Duchamp), objets trouvés (Schwitters, Ernst), nadrealnog objekta (Oppenheim), assemblagea (Schwitters, Picasso, kasnije neodada), te objektne umjetnosti, sve se više traga za novim materijalima i tehnološkim eksperimentima. Plastične materije postaju ravnopravno involvirane kao materijalni fundamenti, te ih valja razmatrati s tehnološkog i upotrebnog aspekta. Komparativno ćemo razmotriti karakteristike osnovne podjele plastičnih materija, te njihovu primjenu u likovnim umjetnostima, kako bismo stekli uvid u mogućnosti upotrebe ovih savremenih materijala.