Novoblokovski svijet i društvena stvarnost

Sanjin Šahmanović

Procesi i uloge u našem razvoju i društveni, ekološki sistemi u kojima se razvijamo postaju dijelom naših karaktera koje smo donekle naslijedili, a donekle naučili ili smo ih akomodirali kako nam odgovara, da bismo ih involvirali u vlastite pojmove o svijetu koji nas okružuje i da bismo ih uklopili u kognitivne mape, s ciljem zadovoljenja potrebe za prilagodbom, te drugih nižih potreba, čak i onda kada to ugrožava naš vlastiti integritet, potencijale i ličnost svakog od nas. Potreba za istraživanjem na području individualnog i kolektivnog reagiranja na društvenu zbilju i motive koji dovode do određenih fenomena, može nam otvoriti potpuno nove vidike i puteve za djelovanje. Percepcije nastale procesom socijalizacije i subjektivnim projekcijama stvarnosti bitna su karakteristika svake percepcije, ali načini prosudbe i kognitivne sheme imaju poseban pečat u društvima nastalim raspadom bivše države, kao da ne daju prostora „racionalnom“ dijelu ličnosti da „ispliva“. Čovjek uvijek nastoji da djeluje prema hedonističkom aksiomu, politički gledano, nastoji sebi osigurati privilegije. Ponekad se čini da živimo u Frejdovoj „santi leda“ i upomo je ne prihvatamo kao našu zajedničku; ne vidimo da ako je nama dobro, drugima nije, i upravo zbog tog nedostatka solidarnosti ne djelujemo da bismo učinili nešto za druge.