Serijske publikacije (ISSN)

Koncepti prostora u dječjem i umjetničkom likovnom izrazu

Koncept prostora bitan je element likovnog jezika u umjetnosti, ali i ključan element u razvoju dječijeg likovnog izraza. Često se dječiji crteži pogrešno tumače i uspoređuju s umjetničkim djelima zbog površnih sličnosti u organizaciji prostora ili korištenju različitih perspektiva.

Historicar umjetnosti Pierre Francastel u svom razmatranju prostora i perspektive oslanjao se na istraživanja iz dječije psihologije Piageta i Wallona, kako bi potvrdio svoju tezu da je perspektiva rezultat društva i duha vremena. Analizom prostorne organizacije u dječijim crtežima, te razmatranjem perspektiva u umjetničkim djelima, uviđamo da i pored površnih sličnosti postoje bitne razlike između spontanog dječijeg rješavanja pikturalnog prostora i umjetničkog izraza koji kroz perspektivu reflektira duh vremena.

Problem u dječijem likovnom izražavanju nastaje kada dijete prelazi iz spontanog u vizuelno-intelektualni pristup okolini, a motivacija se mijenja iz intrinzične u ekstrinzičnu. Većina djece ne uspijeva da predstavi “realni” svijet putem geometrijske perspektive, te gubi interes za dalji rad, što je često jedan od problema nastave likovne kulture u starijim razredima osnovne škole.

---

145733_233-242.pdf