Porodica i škola – činioci religijsko-ekološkog odgoja i obrazovanja

Nedim Kebo

Porodica je primarno sredstvo socijalizacije. Čovjek u porodici usvaja različita saznanja. Posebno su to odgoj i obrazovanje. Za razliku od porodice, škola je sekundarno sredstvo socijalizacije. Čovjeka, što je u ovom kontekstu nezaobilazno, „prate“ religija i ekologija. Porodica i škola, kao činioci religijsko-ekološkog odgoja i obrazovanja, razvijaju čovjekov sistem vrijednosti, normi, način razmišljanja, odnos prema sebi i odnos prema drugom i drugačijem. U takvim korelacijama postoji i disciplina koja se bavi proučavanjem morala, a to je etika.

Religija je vjerovanje u nadnaravno i sveto izraženo religijskim običajima, obredima i simbolima o kojima se skrbe religijske organizacije i religijsko vodstvo, i koje sljedbenike date religije opskrbljuju ćudorednim definicijama. Ekologija je nauka o životnoj sredini. Nema religije bez ekologije, a nema ekologije bez religije. Tu egzistiraju i različiti pravci, kao što su ekološki socijalizam, zeleni anarhizam, zeleni sindikalizam, sa ekološkog aspekta, a sa aspekta religije postoji i nastavna ili predmetna oblast koja se zove vjeronauka. O porodici i školi kao činiocima religijsko-ekološkog odgoja i obrazovanja veoma malo se govori. Govori se malo iz razloga što se kvalitet u odgoju i obrazovanju zanemaruje i potiskuje, u smislu da je današnja savremena porodica izgrađena na drugačijim sistemima odgoja i obrazovanja, a škola je postala mjesto teorijske nastave gdje se način razmišljanja i postupanja ograničava i slabi.

Imam namjeru da u tematici kojom ću se baviti predstavim na koji način porodica i škola mogu biti činioci religijsko-ekološkog odgoja i obrazovanja i koje bi mjere trebalo poduzeti po pitanju poboljšanja odgoja i obrazovanja. Također se veoma malo pažnje posvećuje i proučavanju religijskih i ekoloških sadržaja, što će biti navedeno kroz različite religijske autoritete.