Dijagnostički značaj hemokulture na području Unsko-sanskog kantona

Nerma Čaušević, Asmir Aldžić

Uvod: Hemokultura predstavlja zlatni standard u dijagnostici bakterijemije i sepse te ima ključnu ulogu u pravovremenom otkrivanju uzročnika infekcija krvotoka. Kvalitet uzorkovanja, obrada uzoraka i interpretacija rezultata direktno utiču na dijagnostičku vrijednost hemokulture.

Cilj istraživanja: Analizirati učestalost, pozitivnost, kontaminaciju i spektar bakterijskih izolata iz hemokultura na području Unsko-sanskog kantona u periodu od 2015. do 2020. godine.

Materijal i metode: Retrospektivnom analizom obuhvaćeni su podaci iz mikrobiološkog laboratorija Kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću, koji obavlja mikrobiološku obradu svih bioloških uzoraka hospitaliziranih pacijenata. Obrada hemokultura vršena je pomoću automatiziranog sistema BD BACTEC 9050 za detekciju mikroorganizama u krvi i primarno sterilnim tekućinama. Uzorkovanje i obrada hemokultura provedeni su u skladu sa važećim standardnim preporukama. U analizi podataka korištene su metode deskriptivne statistike.

Rezultati: U periodu od 2015. do jula 2020. godine obrađeno je ukupno 2037 hemokultura. Godišnji broj uzoraka kretao se od 208 do 425 parova hemokultura. Udio pozitivnih hemokultura iznosio je od 7% do 16%, dok je stopa kontaminacije varirala između 2% i 12%. Najveći broj hemokultura analiziran je 2019. godine, dok je najveći procenat kontaminiranih uzoraka zabilježen 2020. godine (12%). Najčešće izolovani uzročnik bila je Escherichia coli, pri čemu je udio ESBL sojeva iznosio 1,5%. Slijede Staphylococcus aureus, Brucella spp., Klebsiella pneumoniae (12 izolata), Streptococcus pneumoniae i Streptococcus beta-haemolyticus grupe B (po 12 izolata) te Enterococcus spp. (10 izolata). Najrjeđe izolovane bakterije bile su Proteus spp. i Citrobacter spp. (po jedan izolat). Ostali izolati obuhvatali su Streptococcus spp., Staphylococcus spp., Staphylococcus epidermidis, Alcaligenes faecalis, Pseudomonas spp. i Streptococcus beta-haemolyticus grupe C.

Zaključak: Rezultati istraživanja potvrđuju veliki dijagnostički značaj hemokulture u detekciji bakterijemije. Varijabilan procenat kontaminacije ukazuje na potrebu kontinuirane edukacije zdravstvenog osoblja o pravilnom uzorkovanju, s ciljem poboljšanja kvaliteta dijagnostičkog procesa i smanjenja lažno pozitivnih nalaza.