Utjecaj promjena životnih navika, posebno kretne aktivnosti, na prevenciju i smanjenje rizika od nastanka i posljedica dijabetesa melitusa

Amira Baždarević-Rašidagić, Anida Kapo

Dijabetes melitus predstavlja jedno od najčešćih hroničnih nezaraznih oboljenja savremenog društva, a njegovi glavni etiološki faktori uključuju nasljednu predispoziciju, sjedeći način života, nedostatak adekvatnog funkcionalnog opterećenja te nepravilnu ishranu bogatu jednostavnim ugljikohidratima. Dijabetes se javlja u dva osnovna oblika: dijabetes tipa I, koji zahtijeva obaveznu inzulinsku terapiju, i dijabetes tipa II, kod kojeg primjena inzulina nije uvijek neophodna.

Promjena životnih navika, uz povećanje i plansko uvođenje kretne aktivnosti, ima značajan preventivni i terapijski učinak u kontroli dijabetesa. Kod dijabetesa tipa I, zdrave životne navike mogu doprinijeti odgađanju pojave bolesti, dok se kod dijabetesa tipa II pravilnim načinom života može usporiti progresija oboljenja i odgoditi ili smanjiti potreba za farmakološkom terapijom. Redovna tjelesna aktivnost poboljšava osjetljivost na inzulin, doprinosi regulaciji glikemije, smanjenju tjelesne mase i prevenciji komplikacija povezanih s dijabetesom.

Iako je inzulinska terapija često neophodna u liječenju dijabetesa, formalni pristup promjeni životnih navika još uvijek je nedovoljno zastupljen u kliničkoj praksi. Razlozi za to uključuju nedovoljnu angažiranost zdravstvenih radnika i pacijenata, kao i nedovoljnu svijest o dugoročnim pozitivnim efektima koje pravilna ishrana i kretna aktivnost imaju na tok bolesti i kvalitet života oboljelih.