Stavovi nastavnika osnovnih i srednjih škola u Hercegovačko-neretvanskom kantonu o inkluziji
Amela Medar, Ekrem Čolakhodžić, Rijad Novaković
SUMMARY
Inkluzija u obrazovanju podrazumijeva uključivanje učenika s posebnim obrazovnim potrebama uz osiguravanje različitih oblika podrške koji omogućavaju kvalitetan inkluzivni proces. Kvalitetan rad temelji se na individualnom pristupu učeniku, uvažavanju svih učesnika u okruženju, saradnji stručnjaka, nastavnika i roditelja, te kontinuiranoj evaluaciji inkluzivnog procesa. Cilj ovog rada bio je analizirati stavove nastavnika o procesu inkluzije, njenoj provedbi i uslovima neophodnim za uspješnu inkluziju u školama Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Istraživanje je obuhvatilo 76 ispitanika, uključujući 29 nastavnika Tjelesnog i zdravstvenog odgoja i 47 nastavnika Biologije i Hemije, zaposlenih u osnovnim i srednjim školama. Polna struktura ispitanika činila je 39 (51%) žena i 37 (49%) muškaraca, s prosječnom starošću od 43,5 godine. Najveći broj ispitanika (64,2%) bio je u starosnoj dobi od 33 do 50 godina, s prosječnim radnim stažom od 15,8 godina, dok je najveći broj nastavnika imao završenu višu školu (56,58%).
Rezultati istraživanja ukazuju na generalno pozitivan stav nastavnika prema inkluziji, ali i na izraženu potrebu za unapređenjem formalnog obrazovanja i dodatnim stručnim usavršavanjem. Poseban naglasak stavljen je na potrebu osiguravanja boljih uslova za provođenje inkluzije i jačanje nastavničkih kompetencija. U oblasti stručnog usavršavanja, rezultati pokazuju potrebu za dodatnom edukacijom nastavnika, kao i osiguravanjem kvalitetnih i relevantnih informacija. Kao najčešće korišteni oblici usavršavanja navode se izrada nastavnih metoda i radova (38,15%), savremene didaktičke strategije (36,84%) i stručni seminari (18,42%).
Dobijeni rezultati potvrđuju da je inkluziju moguće uspješno provoditi uz stvaranje adekvatnih uslova rada, ali i uz kontinuirano stručno usavršavanje nastavnika.
ABSTRACT
112542_89-96.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad