Inkluzivno obrazovanje djece ometene u razvoju
Ibro Skenderović, Suada Aljković-Kadrić, Fatima Kriještora, Mustafa Fetić
SUMMARY
Inkluzija predstavlja pedagoško-humanistički reformski pokret usmjeren ka ostvarivanju ravnopravnosti svakog djeteta i obezbjeđivanju uslova koji omogućavaju optimalan razvoj u skladu s njegovim mogućnostima. Praksa inkluzije vjerovatno će biti jedina održiva praksa koja se kroz kontinuirani razvoj i usavršavanje sama sa sobom nadograđuje. Istinska, praktična i stvarna inkluzija doprinosi razvoju svijesti svakog djeteta o značaju ravnopravnog uključivanja u obrazovni proces.
S obzirom na to da je inkluzija danas široko prisutna u radu s djecom i primjenjuje se u nastavnoj praksi, cilj ovog rada je ukazati na karakteristike primjene inkluzije u nastavi i naglasiti značaj same inkluzije kao procesa u obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama.
Uloga učitelja u ovom procesu je od izuzetne važnosti, jer svaki učitelj mora biti svjestan svoje odgovornosti i specifične uloge u razvoju djece ometene u razvoju. Inkluzija pomaže djeci s posebnim potrebama da se razvijaju u skladu sa svojim potencijalima, da učestvuju u sanaciji vlastitih stanja i da se aktivno uključuju u vaspitno-obrazovni proces.
Zaključuje se da inkluzija ima višestruki značaj za razvoj djeteta, te da je uspjeh inkluzivnog obrazovanja u velikoj mjeri uslovljen kompetencijama učitelja, njegovom sposobnošću koordinacije i pravilnog usmjeravanja vaspitno-obrazovnog rada u inkluzivnom okruženju.
ABSTRACT
112844_97-103.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad
