Serijske publikacije (ISSN)

Škola bez vršnjačkog nasilja

Nasilje među djecom, kako u stvarnom tako i u virtualnom okruženju, predstavlja jedan od najčešćih i najozbiljnijih problema savremenih škola. Od početka sistematskih istraživanja vršnjačkog nasilja do danas bilježi se kontinuiran porast doživljenog i počinjenog nasilja. Jedna od čestih posljedica ovakvih iskustava jeste izbjegavanje odlaska u školu usljed straha od ponovne viktimizacije, pri čemu škola prestaje biti doživljena kao sigurno mjesto.

Iako postoje brojni preventivni programi usmjereni na prevenciju vršnjačkog nasilja, dosadašnja istraživanja ukazuju na to da samo mali broj njih pokazuje stvarnu učinkovitost u njegovom sprječavanju i smanjenju. Kao ključni nedostatak ovih programa ističe se njihova usmjerenost gotovo isključivo na pružanje pomoći žrtvama i počiniteljima, dok se zanemaruje činjenica da je vršnjačko nasilje grupni fenomen u kojem djeca mogu imati različite uloge (pomagača, branitelja i promatrača), te da se prevencija mora odnositi na sve uključene aktere.

Pregled relevantnih istraživanja o učinkovitosti preventivnih programa ukazuje na potrebu sistematskog osposobljavanja učitelja i stručnih saradnika za prepoznavanje djece u različitim ulogama i adekvatno reagovanje, kao i na potrebu razvoja programa usmjerenih na jačanje samopouzdanja, empatije i moralne osjetljivosti kod djece. Također, prevencija na nivou porodice treba obuhvatiti edukaciju roditelja o nenasilnim odgojnim metodama i stilovima odgoja, te razvoju kvalitetne komunikacije s djecom.

Zaključno se ističe nužnost izrade i provođenja cjelovitih preventivnih programa koji uključuju edukaciju djece u različitim ulogama u vršnjačkom nasilju, kontinuiranu edukaciju učitelja, stručnih saradnika i roditelja, te pravovremenu i dosljednu intervenciju. U suprotnom, djeca koja se nalaze u različitim ulogama u kontekstu vršnjačkog nasilja ostaju izložena povećanom riziku od smetnji u socijalnom i emocionalnom razvoju.

---

114709_125-131.pdf