Alternativne škole kao savremeni pravac odgojno-obrazovnog rada i poboljšanja položaja i aktivnosti učenika u nastavnom procesu

Fuada Cerić, Elvira Ogrešević

Alternativne škole nastaju početkom dvadesetog stoljeća i javljaju se u Evropi i Americi, kao odgovor na potrebe za reformom tradicionalne škole. U tom periodu pojavljuju se pokušaji radikalne preobrazbe unutarnje organizacije škole, a većina tih pokušaja utemeljena je na cjelovitom pedagoškom projektu, od kojih su neki održani do danas kao modeli alternativnih i slobodnih škola (Matijević, 2001). Alternativne škole okrenute su budućnosti, a njihov osnovni cilj je osposobljavanje učenika za razvoj u produktivne, kreativne i slobodne ličnosti, sposobne da aktivno učestvuju u izgradnji demokratskog društva.

Učenici u alternativnim školama rade u savremenim učionicama opremljenim kvalitetnim materijalno-didaktičkim sredstvima. U centru odgojno-obrazovnog procesa nalaze se nastavnik i učenik, pri čemu se posebna pažnja posvećuje slobodi učenika. Cjelokupni školski ambijent osmišljen je tako da odgovara potrebama i interesovanjima učenika te potiče njihov cjelovit razvoj. Aktivnost učenika usmjerena je na razvoj njegovih pozitivnih karakteristika.

Predstavnici alternativnih škola nastoje unaprijediti položaj i povećati aktivnost učenika, što predstavlja značajan pomak u odnosu na tradicionalni školski sistem. Karakteristika ovih škola jeste da svaka od njih ima specifičan način rada, vlastite metode i jedinstvenu pedagošku filozofiju. Svaka alternativna škola u svom radu polazi od određene ideje i teorije koju u praksi nastoji realizirati. Polazno načelo alternativnih škola jeste odgoj individualnosti svakog djeteta.

Namjera ovog rada jeste prikazati pozitivne strane alternativnih škola i ukazati na načine na koje njihove metode mogu utjecati na unapređenje odgojno-obrazovnog rada u budućnosti.