Pravo na tjelesnu slobodu kao aspekt općeg pojma slobode

Alena Jurić, Jelena Zovko, Cvija Jurković

Pravo na tjelesnu slobodu je jedan od najznačajnijih aspekata općeg pojma slobode. Ono primarno obuhvaća slobodno kretanje, boravljenje i nastanjivanje, slobodno odlučivanje o medicinskim i drugim zahvatima u vlastito tijelo, uz uvažavanje ustavnih i zakonskih ograničenja. Protupravno zadiranje u bilo koji aspekt prava na tjelesnu slobodu dovodi do njene potpune ili djelomične povrede, ovisno o tome je li riječ o potpunom oduzimanju tjelesne slobode ili njenom ograničenju. Budući da država ima monopol nad primjenom fizičke sile, od nje odnosno njenih tijela potječe najveći broj oduzimanja ili ograničenja tjelesne slobode. Međutim, pored države i njenih tijela tjelesnu slobodu može povrijediti bilo koja fizička ili pravna osoba. Imajući u vidu aktualno ograničenje prava na tjelesnu slobodu, u uvjetima pandemije uzrokovane COVID-om 19, u radu je najveći fokus usmjeren na slobodu kretanja, kao jedan od najvažnijih aspekata prava na tjelesnu slobodu. Za razliku od povrede prava na tjelesni integritet, gdje postoje egzaktni, medicinski kriteriji prema kojima se mogu rangirati težine povrede, kod povrede prava na tjelesnu slobodu takvih egzaktnih kriterija nema. Zbog toga bi se za procjenu težine povrede prava na tjelesnu slobodu, kao kriterij, mogao uzeti društveni sustav vrijednosti kojeg odražavaju pravila kaznenog prava. Kroz rad se iznose određeni stavovi i prijedlozi rješenja problema vezanih uz ova pitanja te se daju odgovori sudskoj praksi, koja prilikom odlučivanja o opravdanosti postavljenog zahtjeva i visini pravične novčane naknade, nailazi na dvojbe koje se tiču sadržaja same definicije povrede prava na tjelesnu slobodu, izbora kriterija kojima se ocjenjuje težina povrede tjelesne slobode i sl.