Bosna i Hercegovina između građanske i etničke države

Suad Kurtćehajić

Ako pogledamo ustavnost Bosne i Hercegovine u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine od 1946. godine Bosnu i Hercegovinu definira kao narodnu državu republikanskog oblika. Ustavni zakon Narodne Republike Bosne i Hercegovine od 1953. godine istu određuje kao državu radnog naroda. Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine od 1963. godine daje sljedeću definiciju: „Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina je državna socijalistička zajednica zasnovana na vlasti radnog naroda i samoupravljanju“. Ustav od 1974. godine Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu definira kao socijalističku demokratsku državu i socijalističku samoupravnu demokratsku zajednicu radnih ljudi i građana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive, koja je zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi i na suverenosti i ravnopravnosti naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive.

Dejtonski Ustav u Preambuli daje sljedeću definiciju: Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstituentni narodi (u mnogim prevodima stoji konstitutivni), zajedno sa ostalima i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine.

Ako pogledamo sve pomenute ustave da se zapaziti da su ustavi Republike Bosne i Hercegovine na prvom mjestu stavljali ili narode u neodređenom smislu ili građane a da je Dejtonski Ustav na prvom mjestu označio tri naroda poimenično ih nabrojavši pa tek onda ostali narodi i građani Bosne i Hercegovine čime je ustavnost Bosne i Hercegovine doživjela ustavnu involuciju.