Zaštita žrtava nasilja u porodici i pritužba oštećenog u krivičnom postupku

Milijana Buha

Radi uspješnog okončanja krivičnog postupka u predmetima nasilničkih krivičnih djela, značajno je poboljšati procesni položaj oštećenog. Osnovna teza iznesena u radu jeste da nemogućnost oštećenog da utiče na negativnu tužilačku odluku, tj. da zahtijeva ponovno otvaranje istrage ili predlaže provođenje određenih radnji dokazivanja u istrazi, otežava dokazivanje izvršenja bilo kojeg nasilničkog krivičnog djela.

U radu se ukazuje na značaj Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, koji omogućava da se žrtvama nasilja pruži pomoć određivanjem hitnih i zaštitnih mjera prije pokretanja krivičnog postupka. Međutim, iako se te mjere određuju odlukom nadležnog suda u prekršajnom postupku, u radu se ističe da bi bilo korisno da iste mjere može odrediti i policija odmah po prijavi krivičnog djela, dok bi sud u najkraćem roku ispitao njihovu opravdanost i odobrio njihovu primjenu. Propisane hitne mjere zaštite iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici trebalo bi posmatrati kao obavezne mjere po prijavi o izvršenom krivičnom djelu, radi sprječavanja daljeg nasilja. Poredeći zakonska rješenja u pogledu određivanja hitnih zaštitnih mjera u Republici Srpskoj sa zakonskim rješenjima za određivanje hitnih zaštitnih mjera u Federaciji Bosne i Hercegovine, uočavamo da u Federaciji Bosne i Hercegovine nadležni policijski organ donosi odluku o zahtjevu za određivanje hitne mjere u roku od šest sati od prijema zahtjeva. U skladu s tim, u radu ćemo se osvrnuti na nova zakonska rješenja u postupku zaštite žrtava nasilja, propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Jedno od pitanja koje je razmatrano u radu je i značaj pritužbe oštećenog, posebno imajući u vidu da se odluka republičkog tužioca o nesprovođenju istrage, donesena po toj pritužbi, ne može osporavati.