Haška konvencija o međunarodnoj zaštiti odraslih osoba iz 2000. godine

Anita Duraković, Jasmina Alihodžić

Pojačana mobilnost stanovništva, s jedne strane, i demografske promjene s druge strane, postavljaju temu „međunarodna zaštita odraslih osoba“ sve više i više u fokus javnosti. Ova oblast dugo vremena bila je zanemarivana i prepuštena snalažljivosti i kreativnosti službenika i birokrata u rješavanju prekograničnih slučajeva zaštite odraslih osoba. Haška konvencija o međunarodnoj zaštiti odraslih osoba iz 2000. godine okončala je ovu pravnu nesigurnost i pružila sveobuhvatan sistem zaštite. U radu su analizirane njene odredbe koje regulišu pitanje nadležnosti tijela koja će poduzimati mjere usmjerene zaštiti osobe i imovine odrasle osobe, mjerodavnog prava koje će ta tijela primjenjivati, priznanja i izvršenja tih mjera zaštite u svim državama ugovornicama, te saradnje među tijelima država ugovornica koja je nužna da se postigne svrha ove Konvencije. Bosna i Hercegovina nije članica ove Konvencije, ali je važno domaću i regionalnu javnost upoznati s njenim sadržajem te nadležnim organima ukazati na njen značaj i potrebu pristupanja Konvenciji. Također, za Evropsku uniju opterećenu stalnim priljevom izbjeglica bilo bi korisno pristupiti ovoj Konvenciji i tako barem probleme vezane za međunarodnu zaštitu odraslih osoba riješiti na jedinstven način.