Djeca vojnici u oružanim sukobima

Enis Omerović, Jasmina Sadrija

Do sada je 170 država prihvatilo međunarodne obaveze temeljem Pravnog fakultativnog protokola o učešću djece u oružanim sukobima iz 2000. uz Konvenciju o pravima djeteta iz 1989., time što su postale njegove strane ugovornice, a kojim se fenomen djece vojnika, odnosno njihovo „korištenje“ u oružanim sukobima osuđuje. Istovremeno, u oblasti međunarodnog humanitarnog prava, postoje odredbe koje uređuju posebnu zaštitu djece u uvjetima oružanih sukoba. Naposlijetku, iz perspektive međunarodnoga krivičnoga prava, regrutiranje ili na bilo koji drugi način stavljanje u vojnu službu djece ispod 15 godina starosti u nacionalne oružane snage ili njihovo korištenje u aktivnom sudjelovanju u neprijateljstvima, predstavlja ratni zločin. U radu istražujemo na koje je načine uređena zaštita djeteta u odnosnim uvjetima, da li su načela i pravila identična, tj. da se nadopunjuju, stvarajući tako jedinstveni i sveobuhvatni sistem zaštite ove posebno kategorije osoba, ili se ona, pak, preklapaju ili međusobno isključuju. Međutim, i pored normativnoga uređenja ove materije u međunarodnome poretku, hiljade djece vojnika i dalje su uključene u oružane sukobe širom svijeta. Iz toga razloga, mnoge međunarodne organizacije ukazuju da je korištenje djece vojnika u posljednjem razdoblju vrlo značajan problem. Djeca vojnici uključuju i djevojčice i dječake koji imaju različite uloge u oružanim sukobima, od borbe do kuhanja, a čak ih se i seksualno iskorištava, što prouzrokuje cijeli niz posljedica, posebno u smislu njihova mentalnoga zdravlja. Istraživanja pokazuju da oko 250 miliona djece živi u područjima pogođenim oružanim sukobima. Izvještaji međunarodnih organizacija navode kako je ovaj fenomen bio ili je i dalje prisutan u više od 50 država. Cilj ovoga rada je ispitivanje međunarodnih pravila i standarda koji se odnose na djecu vojnike, poglavito kroz prikaz odredaba Pravnog fakultativnoga protokola, Ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata iz 1949. i Dopunskih protokola iz 1977. uz sve četiri Ženevske konvencije. Nastojimo odgovoriti na pitanja da li postoji učinkovito međunarodnopravno uređenje zabrane regrutiranja djece vojnika te da li i postoje adekvatni mehanizmi zaštite djece vojnika, te ukoliko oni postoje, koji su to načini i koliko su oni dostatni u praksi, uzimajući u razmatranje sve oblike regrutacije osoba mlađih od 18, odnosno od 15 godina starosti? Koliko nastojanjima može se da zaštititi djecu u oružanom sukobu mogu doprinijeti rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija? Osim toga, jedan od načina međunarodnopravne borbe protiv ovoga fenomena je i uređenje da se regrutiranje djece vojnika smatra kao ratni zločin prema Rimskome statutu Međunarodnoga krivičnoga suda. Ovdje i prva osuda za odnosni oblik ratnoga zločina pred ovim sudom u predmetu Lubanga.