Govor kao sudbina

Safet Sarić

Uistinu, šta je govor? Isto kao i na pitanje „Šta je jezik?“ – ni na pitanje „Šta je govor?“ ne možemo dati potpuno adekvatnu i iscrpnu definiciju, iz prostog razloga što je govor društvena, ali i prirodna kategorija, najuže povezana s jezikom. Pa ipak, postoje mnoge definicije govora od kojih nam se čini prihvatljivim mišljenje da je govor realizacija jezika u praksi. Iz toga, ujedno, slijedi da je govor zvučni reljef, akustička konfiguracija svakog jezika. To se može prihvatiti kao konstatacija da je govor isključivo vezan za jezik, iako postoje neka mišljenja koja govoru daju širi kontekst. Naime, neki teoretičari misle da se govor nužno ne iscrpljuje samo u jeziku, nego svoju funkciju upražnjava i u bilo kojoj dogovornoj sistematizaciji zvukova s mentalno-znacenjskom pozadinom. U svakom slučaju, govor u svojoj suštini pretpostavlja moć iskazivanja misli i osjećanja akustičkim putem, odnosno artikulacijom.

Porijeklo govora usko je povezano s porijeklom jezika, mada se može pretpostaviti da je govor stariji od jezika, bez obzira što bi se moglo misliti i suprotno. Čovjeku je, vjerovatno, bio imanentan govor prije spoznaje jezika, jer se kao društveno biće, prema svim logičkim zakonitostima, čovjek čovjeku mogao obraćati pokušajima artikulacije koja čini ili može činiti nukleus svakog jezika. Drukčije rečeno, govor se morao roditi u glavi pojedinca, za razliku od jezika koji je društvena kategorija.

U prahistoriji zbio se trenutak u kojem se pojedinac osjećao pozvanim da „progovori“, odnosno da „sagovorniku“ iskaze svoju misao. To je, dakle, situacija u kojoj nije bilo jezika, pa je ona nalagala nužnost perspektive njegovog nastanka. Možemo pretpostaviti da se prvobitni čovjekov govor najprije iskazivao neartikuliranim zvukovima. Druga mišljenja, pak, zastupaju tezu da je ipak jezik nužan egzemplar za govor, jer da se govoriti može tek jezikom. Stvar je shvatanja jednog ili drugog, kao prihvatanja nužnosti jednog ili drugog. Sigurno je sasvim da su jezik i govor nerazlučiva kategorija jer se jezik elementarno iscrpljuje putem govora, pogotovo svi jezici koje zovemo živim.