Moralne norme indijskih religija i religija Dalekog istoka

Esved Kajtaz

Svaka religija u svom učenju sadrži određeni moralni kodeks, odnosno određene vrijednosti i norme koje su, manje ili više, prihvatljive od strane pojedinih društvenih zajednica i koje čine razliku između toga šta je dobro, a šta loše. Za moral možemo reći da je neovisni oblik društvene svijesti, koji je usko povezan s religijom, zato što se moral gotovo svake religije ispoljava kroz religijsku praksu ili religijske autoritete. Kako bismo znali koje su to moralne norme i vrijednosti indijskih religija i religija Dalekog istoka, te koje pojmove treba definirati, moramo ukratko objasniti i predmet sociologije religije, jer je upravo ona naučna disciplina koja je kompetentna za ovu problematiku.

Sociologija je društvena nauka koja se bavi proučavanjem skoro svih segmenata društva, među kojima su religija i moral. Ta nauka religiju proučava kao i sve druge pojave: definiše je, vrši klasifikaciju, tipologizaciju i dovodi u vezu s drugim društvenim pojavama, ili oblicima društvene svijesti, kao što je, na primjer, moral. Glavni i osnovni predmet sociologije religije je proučavanje utjecaja društva na religiju i religije na društvo. Religija, kao i društvo i svi drugi društveni segmenti, predstavlja promjenjivu pojavu. Sociologija religije proučava utjecaj religije na određene segmente društva, među kojima su: moral, porodica, nacija, politika, kultura itd. Ali isto tako proučava posljedicu utjecaja religije na određenu društvenu pojavu, koja se odražava na stanje u društvu. Takav odnos je, na primjer, između religije i morala. Utjecajem religije na moral kao neovisni oblik društvene svijesti rezultira uspostavljanjem određenih normi i vrijednosti koje, ukoliko religija ima dominantnu ulogu u društvu, postaju ujedno i priznate društvene norme i vrijednosti, koje su prihvaćene iz religije.