Ljepila za papir u likovnim umjetnostima
Đenita Kuštrić
SUMMARY
Adhezija je proces vezivanja dva različita materijala nakon što su dovedeni u međusobni kontakt. Ona može biti privremena ili trajna, kao i potpuna ili djelimična. Savremena umjetnost poznaje različite tehničko-tehnološke mogućnosti spajanja, pričvršćivanja, montiranja, kolaiiranja, kasiranja, ali i prislanjanja, pikovanja i klamanja papira.
Jedan od najisturenijih adhezivnih postupaka i procesa je svakako lijepljenje. Lijepljenje je postupak povezivanja dvaju tijela uz upotrebu ljepljivih materija. Ono je postupak koji je čovjek spontano otkrio u prirodi, te nastavio istraživati njegove tehničko-tehnološke mogućnosti sve do danas.
Od najstarijih vremena za lijepljenje su korištene ljepljive tvari koje je čovjek mogao pronaći u prirodi, kao što su: smola kolofonij, lateks kaučuka, kazein, ljepila na bazi bjelančevina životinjskog porijekla (želatina, tutkalo, bjelanjak), kao i biljnog porijekla (škrob, dekstrin). Ova ljepila su se stoljećima koristila u likovnim umjetnostima, ne samo u svrhe lijepljenja, nego i kao vrlo kvalitetna, pa u nekim segmentima i nezamjenljiva, veziva u tehnikama stafelajskog slikarstva.
Sa pojavom industrijalizacije i sve većom ekspanzijom proizvodnje sintetickim putem, kroz proces polimerizacije umjetnih smola, uvedene su: fenol-formaldehidne smole, melamin-formaldehidne smole, polimetakrilne smole, polivinil-acetatne smole, poliarilesterske smole, poliesterske smole, epoksi smole, poliuretanske smole itd.
Ova tematika zahtijeva temeljit i analitičan pristup s obzirom na njenu neistraženost i kompleksnost, što postaje sve teže s obzirom na gotovo svakodnevne inovacije na tržištu.
Ovaj rad će napraviti kratki generalni pregled, sistematizaciju i klasifikaciju samo jedne vrste specijalizovanih ljepila prema upotrebnoj vrijednosti – ljepila za papir, s ciljem boljeg upoznavanja ovih iznimno važnih pomoćnih materijala i ukazivanja na mogućnosti njihove praktične primjene u likovnim umjetnostima.
ABSTRACT
145003_214-222.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad
