Ljudska prava i političko djelovanje

Rifat Redžović

Svrhu ovoga rada treba tražiti u nastojanju da se predstavi jednostavnost poimanja ideje istosti i jednakosti među ljudima, koja deklarativno postoji u mnogim dokumentima, ustavima, poveljama, religijskim i drugim spisima, pisanim i nepisanim načelima, prirodnom i pozitivnom pravu, s jedne strane, i njihove itekako komplicirane primjene u svakodnevnom životu, koja karakterizira cjelokupnu ljudsku historiju, tako da se na nju, s razlogom, može gledati kao na historiju ljudske nejednakosti i neslobode, vođenja ratova i uzurpiranja esencijalnog ljudskog prava na život.

Apostrofiramo značaj i ulogu koju ljudska prava trebaju imati u procesu demokratizacije društava i neraskidivu vezu koja postoji između stepena poštovanja ljudskih prava i demokratičnosti određene političke zajednice. Također, potreba da se piše o ovakvim temama u regionu jeste realnost koja proističe iz činjenica koje upućuju na višedecenijsko ili, bolje rečeno, kontinuirano kršenje osnovnih ljudskih prava, uključujući i one najrigidnije oblike za koje smo mislili da se nikada više neće ponoviti.

Pored toga, želja nam je da u ovome radu ukažemo na značaj edukacije o demokratiji kroz razne odgojno-obrazovne aktivnosti, tako da možemo pretpostaviti da se društva koja nemaju tradicijsku odliku pozitivnog odnosa prema fenomenima demokratije i čija je povijest ksenofobična, moraju istinski založiti u prihvatanju i približavanju ovim idejama, na stvaran, a ne samo deklarativan način, iz prostog razloga što se demokratija i njene vrijednosti najprije osjećaju, postaju dominantno obilježje kolektivnog duha, a potom se i manifestiraju kroz razne oblike ispoljavanja te duhovnosti.

Ljudska prava se uče u porodici, u svim odgojno-obrazovnim i vjerskim ustanovama, na trgu, ulici, fudbalskom stadionu, u parlamentu, na izborima, putem medija i u svakodnevnoj intra- i interpersonalnoj interakciji. Demokratiju sagledavamo kao rezultat svijesti određene političke zajednice koja njeguje vrijednosti zaštite ljudskih prava, tako da je to osnovni princip na kojem se može vladati u ime većine. Demokratija tako postaje dijalog i ostvaruje se putem tolerantnosti koja zamjenjuje mitomaniju i sve oblike etnocentričnosti koji isključuju svaku kulturološku posebnost.

Politiku, na kraju, treba razumjeti kao moć koja uređuje odnose u društvu, na način dijalektičkog odnosa kolektivne svijesti jedne zajednice i njenih glasnogovornika, političara koji predstavljaju tu svijest i raznim mehanizmima utiču na kreiranje poželjnog kolektivnog mišljenja o svim bitnijim pitanjima.

Za nas je bitno pitanje kako i na koji način poboljšati ljudska prava i kako doprinijeti da ideje univerzalnih ljudskih vrijednosti zauzmu bitno mjesto u svijesti kolektiviteta koji naseljavaju ove prostore. Naš je stav da politika može odigrati zaista bitnu ulogu u kreiranju poduhvata za koji ne treba puno odricanja, osim onog odricanja koje proizvodi stereotipnu priču o drugima kao iskonskim neprijateljima.