Inkluzivna praksa u radu s djecom s posebnim potrebama u Republici Sloveniji – praktično iskustvo

Nikola Minhenski

Odgoj i obrazovanje djece s različitim razvojnim teškoćama u Republici Sloveniji imaju dugu tradiciju koja seže više od 170 godina unazad. Značajne promjene u ovom području započele su reformom školskog sistema nakon objavljivanja prve Bijele knjige o odgoju i obrazovanju 1995. godine, kada su doneseni novi zakoni i podzakonski akti koji se odnose na finansiranje obaveznog osnovnog obrazovanja, normativne standarde, kao i na preciznije definisanje djece s posebnim potrebama.

Od početnih procesa integracije djece s posebnim potrebama, obrazovni sistem u Sloveniji postepeno se razvijao ka inkluzivnom modelu, u kojem se ova populacija uključuje u redovne osnovne škole. Djeca s posebnim potrebama mogu imati specifične teškoće u pojedinim područjima učenja ili određena fizička oštećenja. U osnovnim školama s nižim obrazovnim standardom obrazuju se učenici s lakšim intelektualnim teškoćama, kao i djeca s višestrukim razvojnim teškoćama koje uključuju intelektualne smetnje. Nakon završenog programa, učenicima je omogućeno nastavak obrazovanja kroz skraćene srednjoškolske programe, čime stiču drugi nivo obrazovanja. Djeca s umjerenim i težim intelektualnim teškoćama uključena su u Program posebnog odgoja i obrazovanja, u okviru kojeg mogu ostati do 26. godine života.

U periodu od 2006. do 2011. godine u Republici Sloveniji realiziran je projekat Inkluzivni tim, čiji je cilj bio osposobljavanje nastavnika i defektologa za primjenu inkluzije u obrazovnoj praksi, kako na horizontalnom, tako i na vertikalnom nivou obrazovnog sistema. Iako je od završetka projekta proteklo više od deset godina, rezultati pokazuju da ciljevi potpune inkluzije još nisu u potpunosti ostvareni, što potvrđuje da je razvoj inkluzivne škole i inkluzivnog društvenog okruženja dugotrajan i kontinuiran proces.