Stavovi nastavnika o inkluziji djece s posebnim potrebama

Nina Babić, Anida Dudić

Uvođenje inkluzivnog obrazovanja predstavlja dugoročan i složen proces koji zahtijeva mobilizaciju svih društvenih resursa, kao i uključivanje stručnjaka iz različitih oblasti, s ciljem pružanja adekvatne podrške djeci s posebnim potrebama i ostvarivanja njihovog maksimalnog potencijala. Obrazovni sistem Bosne i Hercegovine nalazi se u procesu transformacije nekadašnjeg modela specijalnog obrazovanja ka inkluzivnom pristupu, pri čemu se u pojedinim školama uvodi djelimična integracija djece s posebnim potrebama. Ovaj proces je često praćen brojnim izazovima i otežanom realizacijom nastavnog rada.

Inkluzija se ne ostvaruje u izolovanom kontekstu, već podrazumijeva odgovor na raznovrsne obrazovne potrebe svih učenika unutar škole, što zahtijeva fleksibilnost nastavnog plana i programa, kao i senzibiliziran i individualiziran nastavni pristup. Ključni preduvjet, ali i ishod uspješne inkluzije, jeste promjena stavova, vrijednosti i ponašanja prema djeci s posebnim potrebama, koja se ostvaruje kroz kontinuirani kontakt, saradnju i zajedničko učenje učenika, nastavnika i stručnjaka različitih profila.

S obzirom na to da škola predstavlja prostor u kojem se različitosti trebaju prepoznati i prihvatiti kao vrijednost, a nastavnici imaju centralnu ulogu u pružanju podrške učenicima, cilj ovog rada jeste ispitati stavove nastavnika prema inkluziji djece s posebnim potrebama u redovni školski sistem. Dodatni cilj istraživanja jeste ukazati na potrebu za kontinuiranom edukacijom nastavnog kadra, kao i za uključivanjem multidisciplinarnih timova u proces implementacije inkluzivnog obrazovanja. U istraživanju je korištena metoda anketiranja, a podaci su prikupljeni putem upitnika namijenjenog ispitivanju stavova nastavnika o inkluziji