Atribucije i motiv postignuća srednjoškolaca
Hazim Selimović, Nermin Mulaosmanović
SUMMARY
Ljudi su oduvijek nastojali objasniti pojave oko sebe, povezivati uzroke i posljedice te vlastito djelovanje s postignutim rezultatima. Atribucije i motiv postignuća predstavljaju aktuelna i atraktivna istraživačka pitanja, budući da se njima nastoje objasniti uzroci uspjeha i neuspjeha, te odgovornost pojedinca za ostvarene ishode. Atribucijske teorije imaju široku primjenu u različitim područjima života, naročito kada je riječ o postignuću. Istraživanja pokazuju da ljudi često smatraju kako nisu krivi za vlastite neuspjehe niti u potpunosti zaslužni za uspjehe, jer rezultate objašnjavaju faktorima na koje nemaju kontrolu.
Osnovni cilj ovog rada bio je ispitati povezanost između atribucija i motiva postignuća kod mladih, te utvrditi odnos između dimenzija atribucija i općeg motiva postignuća, kao i eventualne dobne razlike, u funkciji boljeg razumijevanja atribucijskog stila kod srednjoškolaca. Istraživanje je provedeno na uzorku od 570 učenika srednjih škola sa područja Tuzlanskog kantona.
Rezultati istraživanja ukazali su na postojanje povezanosti između atribucije uspjeha i dimenzija stabilnosti i kontrolabilnosti s motivom postignuća, dok nije utvrđena značajna povezanost između dimenzije internalnosti/eksternalnosti i motiva postignuća. Kod atribuiranja neuspjeha utvrđena je povezanost motiva postignuća isključivo s dimenzijom kontrolabilnosti. Također, nisu pronađene statistički značajne razlike s obzirom na dob u većini dimenzija atribucija niti u motivu postignuća.
ABSTRACT
122256_291-296.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad