Engleski jezik na visokoškolskim ustanovama u odnosu na stvarni svijet – što poučavamo?

Lana Mesmar-Žegarac, Ivana Grabar

Učenje stranog jezika, posebno engleskog, postavljeno je kao jedan od najpoželjnijih ciljeva i vještina traženih na lokalnom i međunarodnom tržištu rada. U Republici Hrvatskoj učenje stranog jezika započinje vrlo rano i često se nastavlja sve do visokoškolskog nivoa. Međutim, nameće se pitanje vrste jezika koju je u savremenom kontekstu potrebno unapređivati radi profesionalnog i karijernog uspjeha – da li je riječ o jeziku za posebne namjene, općem, poslovnom ili akademskom jeziku?

Ovo pitanje otvara dilemu o nivou i sadržaju tercijarnog obrazovanja stranog jezika koji se smatra potrebnim prema općim kriterijima, ali i o tome u kojoj mjeri je nastava engleskog jezika prilagođena realnim poslovnim situacijama u koje studenti ulaze nakon završetka studija. Odgovore na ova pitanja autori su nastojali pronaći provođenjem ankete među studentima i zaposlenima u zanimanjima srodnim oblastima za koje studijski programi obrazuju studente.

Rezultati ankete ukazali su na razlike u percepciji vrste engleskog jezika koji studenti smatraju potrebnim u odnosu na jezik koji im je zaista neophodan u profesionalnom okruženju u kojem se nalaze nakon studija. U skladu s dobijenim saznanjima, u radu se razmatraju postojeći silabusi, kao i oblici nastave engleskog jezika (seminari, vježbe i predavanja), uz kritičko pitanje da li se jezik poučava imajući u vidu stvarne potrebe studenata ili isključivo radi zadovoljavanja formalnih obrazovnih zahtjeva.