Književno-glazbena zavičajna pismenost studenata odgojno-obrazovnih znanosti

Lorena Lazarić, Ivana Paula-Gortan-Carlin

U skladu s nalazima Kostić-Vranješ (2015), već u najranijem djetinjstvu potrebno je ukazivati na bogatstvo, raznolikost i posebnost kulturne, povijesne i prirodne baštine, jer ona predstavlja važno polazište u oblikovanju cjeloživotno održivih stavova, vrijednosti i obrazovnih ponašanja. Kako bi se djecu u ranoj dobi senzibiliziralo za razvoj osobnog i kulturnog identiteta kroz zavičajne sadržaje, nužno je da odgojitelji i učitelji razredne nastave posjeduju odgovarajuća znanja i vještine u području kulturne baštine.

Polazeći od navedene premise, provedeno je anketno istraživanje među studentima preddiplomskog stručnog studija Predškolskog odgoja i Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli (N = 272). Istraživanje je bilo usmjereno na ispitivanje nivoa književno-glazbene zavičajne pismenosti studenata. Pretpostavka istraživanja bila je da su studenti dobro upoznati sa zavičajnom baštinom kraja iz kojeg potječu, pri čemu je zavičaj definiran teritorijalno i obuhvata cjelokupni prostor Republike Hrvatske, s posebnim naglaskom na Dubrovačku županiju.

Rezultati istraživanja ukazuju na nedovoljno poznavanje kulturne baštine, posebno u segmentima književne i glazbene zavičajne pismenosti. Na osnovu dobijenih nalaza, autorice ističu potrebu za uvođenjem otvorenog kolegija posvećenog razvoju opće zavičajne pismenosti, koji bi obuhvatao književne, glazbene i folklorne elemente zavičajne baštine te doprinio kvalitetnijem obrazovanju budućih odgojno-obrazovnih stručnjaka.