Osnovni nedostaci sistema zaštite ustavnosti u Bosni i Hercegovini

Zlatan Begić

Ustav Bosne i Hercegovine sastoji se od svega dvanaest članova (uz dva Aneksa) koji u značajnom dijelu ustavnu materiju regulišu na uopšten i okviran način, često puta i na nivou principa bez ulaska u detalje. Riječ je o modelu ustavne regulative koji odgovara anglosaksonskoj/američkoj pravnoj tradiciji. Slično je i u pogledu Ustava entiteta Federacija BiH koji mnoga važna pitanja u okviru ustavne materije reguliše na okviran način, pogotovo kada je riječ o oblasti ljudskih prava i sloboda. Takav model ustavnog normiranja, svakako, jeste fleksibilniji i praktičniji ali, također, zahtijeva i mnogo snažniju podršku u ostvarivanju zaštite ustavnosti, budući da okvirna ustavna regulativa, koja ne ulazi u detalje, ostavlja mnogo veću mogućnost zakonodavnoj i izvršnoj vlasti da svojim aktima pređu često puta nejasno postavljene granice na nivou ustavnog akta. Ovaj rad sadrži razmatranja o nedostacima sistema zaštite ustavnosti u Bosni i Hercegovini, u uvjetima u kojima model ustavnog normiranja očigledno ne odgovara modelu zaštite ustavnosti, te o praksi ograničavanja i samoograničavanja Ustavnih sudova u BiH i pretjeranog pravnog formalizma koji ozbiljno ugrožava princip vladavine prava.