Uticaj referendumskog načina odlučivanja na prava manjinskih skupina
Mirsad Čizmić, Aida Čizmić
SUMMARY
Referendum kao najizraženiji oblik neposredne demokratije predstavlja neposredno odlučivanje gdje se građani neposrednim i tajnim glasanjem izjašnjavaju o određenom pitanju, na njega daje odgovor da ili ne, odnosno za ili protiv. Međutim, referendum kao oblik neposrednog građanskog učešća, ukoliko za predmet uzme odlučivanje o ljudskim pravima manjinskih skupina, u velikom broju slučajeva dovodi do kršenja istih, što je upravo i glavna hipoteza ovog rada. Poseban naglasak stavlja se na to da referendumski procesi, često mogu dovesti do diskriminacije određenih skupina u datoj državi, a tu se prije svega misli na manjinske skupine (nacionalne manjine, skupine homoseksualne orijentacije, pripadnici određene rase itd.) kada o njihovim pravima ili statusu odlučuje većina. Sprječavanjem referenduma, čiji će predmet odlučivanja biti ljudska prava i slobode, a kojima se neminovno u ovakvim situacijama ista krše s jedne strane, a s druge bivaju zaštićena velikim brojem međunarodnih dokumenata, u mnogome bi se onemogućila nepravilna kontrola i upravljanje većine nad manjinom. To se postiže uspostavom adekvatnog pravnog okvira kojim se neće moći dopustiti manipulacija biračkog tijela legalnim i legitimnim putem. Dodatni pritisak na javnost vrše masovni mediji koji svojim nastupima u mnogome mogu da kreiraju sliku javnog mnijenja. Pored navedenog analizirat će se u kojoj mjeri neposredno odlučivanje građana utiče na temeljna ljudska prava i prava pripadnika manjinskih skupina, kao i na važnost i značaj kontrole provođenja referenduma i odluka donijetih na istom, od strane nezavisnih sudova ili u najmanju ruku posebno osnovanih politički nezavisnih tijela za predmetnu oblast.
103703_340 - 359.pdf
- 1.01 - Izvorni naučni rad