Pravo na djelotvoran pravni lijek u parničnom postupku kroz prizmu čl. 13. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama
Viktorija Haubrich, Branka Hrkać, Mirjana Kevo
SUMMARY
U ovom radu autorice se bave pravom na djelotvoran pravni lijek u parničnom postupku u svjetlu onoga što definira čl. 13. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Prema odredbi čl. 13. Konvencije svatko čija su prava i slobode utvrđeni ovom Konvencijom narušeni ima pravo na pravni lijek pred državnim organima vlasti, čak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda učinile osobe u vršenju službene dužnosti. Ovaj članak ne zahtijeva određenu formu pravnoga lijeka, nego osigurava postojanje djelotvornosti pravnoga lijeka u domaćem sustavu, dok je priroda tih pravnih lijekova stvar toga sustava. U smislu čl. 13. Europske konvencije postoje 4 autonomna zahtjeva koja pravni lijek mora ispunjavati da bi bio djelotvoran u smislu čl. 13. Konvencije: institucionalna djelotvornost, stvarna djelotvornost, korektivna djelotvornost, materijalna djelotvornost. Nadalje se autorice bave problematikom iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova kao preduvjeta prije obraćanja predstavkom Sudu u Strasbourgu.
103655_107 - 134.pdf
