Pasivne mjere zapošljavanja na tržištu rada u Evropskoj uniji

Emina Hasanagić

U Evropskoj uniji je uspostavljena precizna metodologija mjera zapošljavanja, na osnovu koje sve države članice dostavljaju izvještaje koji prate klasifikaciju određenu navedenom metodologijom i tako se dobiva jedinstveni prikaz preduzetih mjera zapošljavanja (tri kategorije intervencija: usluge na tržištu rada, mjere i potpore) izloženih prema jednakim principima za svaku pojedinu državu članicu. U skladu sa tim izvršena je klasifikacija mjera zapošljavanja koja obuhvata, pored aktivnih, i pasivne mjere zapošljavanja na tržištu rada, te su ove posljednje predmet analize u ovom radu. Strategije EU daju smjerove državama članicama za odgovarajuća prilagođavanja u okviru njihovih ekonomskih i socijalnih politika, a smjernice koje se donose u okviru strategija preciznije utvrđuju pravce za države članice u reguliranju politike zapošljavanja. Pasivne mjere zapošljavanja odnosno pasivne politike na tržištu rada predstavljaju mjere kojima se želi pomoći nezaposlenim osobama da osiguraju egzistenciju u određenom periodu, dok su izvan tržišta rada. Najčešće se to čini putem isplate naknade za nezaposlenost, koja čini jednu od osnovnih pasivnih mjera na tržištu rada, ali postoje i druge vrste ovih mjera, kao što su naknade koje se isplaćuju kao socijalna pomoć nezaposlenim licima kako bi održali egzistencijalni minimum, zatim kompenzacije radnicima koji su otpušteni kao tehnološki višak, kompenzacije radnicima usljed prestanka radnog odnosa kao jedne od posljedica otvaranja stečajnog postupka, privremeno penzionisanje i sl. Autorica u radu analizira ulogu i značaj ovih mjera u zaštiti položaja nezaposlenih lica u Evropskoj uniji.