Klauzula vječnosti u Ustavu Bosne i Hercegovine

Jelena Zovko, Cvija Jurković, Ivan Tomić

U radu će autori analizirati normativni okvir, opseg i domet ljudskih prava s obzirom na klauzulu vječnosti u Ustavu Bosne i Hercegovine. Kao prava koja pripadaju svakom čovjeku samom činjenicom da je ljudsko biće, postavlja se pitanje mogućnosti njihovog pozitivnopravnog reguliranja. Katalog ljudskih prava nije i ne može biti konačan budući da se njihov broj povećava, a opseg širi razmjerno porastu pravne kulture društva. S obzirom na njihov univerzalni karakter i visok stupanj internacionalizacije, ljudska prava prelaze tradicionalne okvire unutarnjeg pravnog poretka. U Bosni i Hercegovini ljudska prava zajamčena su na ustavnoj razini uz specifičan pravni položaj Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ustav Bosne i Hercegovine na poseban način pozicionira ljudska prava propisujući klauzulu vječnosti. Budući da je u Ustavu regulirana procedura njegove izmjene, propisivanjem klauzule vječnosti ustavotvorac je stvorio antinomiju unutar samog akta. Zbog navedenog autori će primjenom pravila ustavnopravnog tumačenja ispitati praktičnu djelotvornost predmetne klauzule te iznijeti zaključke o mogućnosti apsolutnog pozitivnopravnog obuhvata ljudskih prava.